Sanjarenje je oblik pažnje usmjerene na primarne psihičke ili mentalne zadaće koje smo dobili ili na predmete koje izravno gledamo i slušamo, a namjeran na nadolazeće epizode osobnih potreba potaknutih unutarnjim podražajima; sanjarenje je, dakle, jedan oblik budnog stanja.
Tokom sanjarenja mi gubimo svijest o izvanjskom svijetu. Sanjarenja se obično događaju onda kada je situacija u vanjskom svijetu dosadna i bez promjena. Svi se slažu da sanjarenje ima ulogu u pripremi za buduće djelovanje (virtualno iskušavanje različitih životnih situacija).
Prema sadržaju postoje četiri vrste sanjarenja:
- samooptužujuće (što bi bilo da sam to uradio ili rekao, a ne ovo?)
- dobro kontrolirano i osmišljavajuće (planiranje)
- autističko (materijal povezan sa noćnim snom probija se i uznemirava svijest)
- neurotično (fantazije)