Noćna mora je realističan, uznemirujući san zbog kojeg se "prisilno" budite i najčešće se javlja tijekom REM faze sna, kada se odvija najviše sanjanja. Sve noćne more su različite, ali neke uobičajene, koje mnogi sanjaju, su nemogućnost trčanja dovoljno brzo da bi izbjegli opasnost (bježanje) ili padanje s velike visine. Ako ste prošli kroz traumatični događaj, poput fizičkog ili psihičkog napada ili nesreće, možda ćete imati ponavljane noćne more u kojima će se vaša podsvijest boriti s tim neugodnim iskustvom.
Noćne more su složeni i zastrašujući snovi koji mogu dovesti do visoke razine tjeskobe i noćnih strahova (terora). U većini slučajeva osoba sanja o tome da dođe do neke vrste neugode koja može uključivati progon, ozljedu ili prijetnju, a neke psihijatrijske prakse povezuju ponavljajuće noćne more s posttraumatskim stresnim poremećajem (PTSP).
Zašto imamo noćne more
Svaki od ciklusa spavanja podijeljen je u dva glavna dijela. Većinu spavanja čini duboki san bez snova koji se naziva Non-REM (NREM) faza (nebrzi pokreti očiju, miran san). Druga faza sna je spavanje uz brze pokrete očiju - REM faza sna. Noćne more se javljaju gotovo isključivo tijekom REM faze. U drugoj polovici noći, REM faza se produljuje i sanjanje postaje intenzivnije te je vjerojatnije da će se dogoditi noćne more.
Prema istraživanjima dr. Deirdre Barrett, ugledne psihologinje sa sveučilišta Harvard, izvor većine noćnih mora su zbunjenost ili tjeskoba koja nas je taj dan mučila i koju smo osjećali (čak i ako nismo bili svjesni toga).
Dr. Barrett teoretizira da noćne more djeluju na mozak kako bi usredotočile čovjekovu pažnju na pitanja kojima se mora pozabaviti u stvarnom (budnom) životu.
"Noćne more vjerojatno su evoluirale da bi nas zabrinule zbog potencijalnih opasnosti, čak i posttraumatične noćne more", rekla je Barrett.
Ali ovaj "evolucijski alarm" na što dr. Barrett aludira za noćne more, možda nije toliko koristan u današnje moderno vrijeme. Uz opasnosti od požara u kućama, automobilskih nesreća, silovanja i pljački, koje se vrlo vjerojatno neće ponoviti za iste žrtve više puta, ovaj prilagodljivi mehanizam ne služi nam uvijek za prepoznavanje stvarnih opasnosti. Međutim, neke noćne more privlače pažnju na nešto zbog čega biste se mogli ili trebali zabrinuti ili na nešto zbog čega, nakon što postanete svjesni svoje brige, možete uvjeriti svoju podsvijest da prestane gubiti vrijeme na to.
Najčešće noćne more
Kako bi saznali što nas najčešće budi usred noći i uzrokuje brže otkucaje srca, provedeno je istraživanje o najčešćim noćnim morama koje sanjamo, a koje dokazuje da smo skloni biti uplašeni ili zabrinuti zbog istih stvari.
Noćne more mnogih ispitanika bile su obavijene strahom, što nije iznenađenje s obzirom na to da je riječ "noćna mora" definirana kao san pun krajnje tjeskobe ili straha. Gotovo 65% ispitanika najčešće je sanjalo padanje. Iako je ova vrsta noćne more gotovo univerzalna, stručnjaci ne znaju točno zbog čega ljudi sanjaju da padaju. Jedna teorija sugerira da kada se mišići opuste dok ulazite u san, mozak to tumači kao stvarni pad. Druga teorija sugerira da su snovi u kojima padate rezultat vašeg nervnog sustava koji se priprema za odmor.
Noćne more o padanju usko su pratili snovi o bježanju (više od 63%). Ostale mučne noćne more uključuju snove o smrti (oko 55%), izgubljenost (gotovo 54%), zarobljenost (52%) i napad (skoro 50%).
Iako nisu toliko uobičajeni, snovi koji se usredotočuju na lošu uspješnost - bilo u školi ili na poslu - sanjati ozljede i snovi o utapanju također su se pojavili na popisu.
Značajne razlike između muškaraca i žena uključivale su noćne more o tome da voljena osoba umire. Točnije, gotovo 61% žena sanjalo je o ovom nesretnom događaju, dok je otprilike 39% muškaraca doživjelo isto što možda ima veze s rodnim stereotipima i pretpostavkom da su žene njegovateljice obitelji.
Uz to, noćne more o tome da im tehnologija ne radi imale su tendenciju da se češće događaju kod muškaraca (gotovo 66%), dok je oko 60% žena izvijestilo da imaju snove o bubama koje gmižu. Žene su sklonije i sanjati požar ili izgaranje njihove kuće (oko 62%).
Noćne more kod odraslih
Mogu se dogoditi nasumično, a mogu ih uzrokovati više aspekata. Neki ih imaju nakon kasnonoćnog međuobroka, a poznato je i da neki lijekovi čine noćne more vjerojatnijima kao i prestanak konzumacije lijekova i supstanci, uključujući alkohol i sredstva za smirenje. Nedostatak sna je još jedan uzrok, a navode se i psihološki pokretači te neki poremećaji spavanja.
Otprilike polovica odrasle populacije izjavilo je da povremeno imaju noćnu moru, dok 7 - 8% imaju noćne more koje se ponavljaju. Žene češće prijavljuju noćne more nego muškarci, otprilike 2 - 4 puta više od muškaraca. Stručnjacima nije jasno jesu li žene sklonije noćnim morama od muškaraca ili jednostavno radije o njima komuniciraju.
Noćne more kod djece
Prema dr. sc. med. Ljiljane Popović Miočinović, primarijus neuropedijatrice u Poliklinici ABR., noćne more se prvi put doživljavaju vrlo rano u životu između 3 i 6 godine, a oko 10% do 50% djece u dobi između 3 i 5 godina ima dovoljno teške noćne more da zabrine roditelje. Međutim, većina djece doživi barem jednu noćnu moru dok se kronične ili vrlo česte noćne more događaju rjeđe.
Noćne more kod djece mogu se dogoditi u bilo kojoj dobi, ali obično počinju između 3. i 6. godine, a smanjuju se nakon 10. godine. Nakon 12. godine djevojčice češće imaju noćne more od dječaka.
Vrste noćnih mora razlikuju se prema stupnju razvoja. Mlađa djeca vjerojatno će imati noćne zbog razmišljanja o odvojenosti od roditelja ili vide čudovište, dok će starija djeca vjerojatno imati noćne more povezane s horor filmovima ili nadolazećim stresorima poput kretanja u novu školu, svađe s prijateljima, nadolazeći ispit, itd.
Noćne more kod djece zastrašujući su snovi koji ih obično probude, a mogu uključivati strah ili anksioznost i druge emocije poput bijesa, tuge, neugode ili gađenja. Djeci se noćne more čine vrlo stvarnima i mogu imati problema s povratkom u san, a neka djeca se mogu i odupirati spavanju jer žele izbjeći ružne snove.
Točan uzrok noćnih mora kod djece nije poznat. Vjerojatnije se događaju kad su djeca premorena ili pod stresom ili kod djece koja su doživjela traumatične događaje.
Strah od mraka, čudovišta u ormaru ili jednostavno tjeskoba zbog odlaska u krevet - sve je to relativno često i normalno kod male djece tijekom nekog perioda djetinjstva. Način na koji se kao roditelj bavi djetetovim strahovima i pruži mu sigurnost utjecat će na njegovu sposobnost spavanja.
Neka djeca koja imaju noćne more mogu imati i noćne strahove (terore), koji se uvelike razlikuju od noćnih mora. Noćni strahovi će se najvjerojatnije dogoditi tijekom prve trećine noći kada je dijete duboko u snu. Tijekom ovih epizoda nisu budna, a obično traju 5 - 10 minuta i mogu biti vrlo alarmantni. Vaše dijete može vikati, vrištati, udarati, iznenada sjesti i izgledati prestravljeno, mjesečariti. Unatoč intenzitetu straha od spavanja, djeca se ujutro ne sjećaju da se to događalo, za razliku od noćne more koje se, u većini slučajeva, sjećaju.
Ne pokušavajte probuditi, smiriti ili umiriti dijete tijekom ovih epizoda, jer to povećava rizik od nove epizode kasnije tijekom noći. Strahovi u snu jako uznemiruju roditelje, ali dijete nije svjesno da se događaju. Sjetite se da dijete zapravo još uvijek spava. Ne razgovarajte ujutro s djetetom o tome što se događalo tijekom noći, jer ih to može zabrinuti da se noću događa nešto zastrašujuće, a da oni to ne znaju.
Ako vaše dijete traži utjehu i pokazuje jasne znakove budnosti - govoreći tako da ga možete razumjeti ili hoda otvorenih očiju - onda je vjerojatno imalo noćnu moru. Možete im pomoći da se vrate na spavanje. Ako dijete ne pokazuje te znakove, pričekajte prije nego što odgovori, jer može ostati u strahu i samo ga nastaviti.
Noćne more koje se ponavljaju
Učestalost noćnih mora razlikuje se od osobe do osobe. Neki pojedinci noćne more doživljavaju rijetko, dok drugi otkrivaju da im narušavaju san svake noći. Za neke pojedince ista ponavljajuća noćna mora može više puta probuditi ili izazvati stanje straha. Tema noćnih mora također se može znatno razlikovati, ali će na ovaj ili onaj način izazvati tjeskobu i strah.
Pa kako možemo uvjeriti svoju podsvijest da zaustavi ponavljane noćne more? Pokušajte smisliti drugačiji kraj vaše noćne more. Neki se više vole boriti protiv svojih napadača umjesto bježanja, dok bi neki radije da ih netko drugi spasi. Neki žele realno rješenje, dok je za druge metaforična razlučivost dovoljna. Jednom kad smislite svoj željeni kraj, vježbajte (ponavljajte scenu u glavi) dok ste budni, a zatim i netom prije spavanja, kako biste se podsjetili da želite imati taj kraj, ako se noćna mora ponovi.
Međutim, prije nego što pokušate promijeniti noćnu moru, pokušajte dešifrirati njeno pravo značenje, dobro razmislite o tome što ste sanjali i pronađite pojmove na našoj Sanjarici. Ponekad vam analiza i značenje lošeg sna može pomoći da vidite njegovu povezanost s dnevnim brigama koje imate.
Kako liječiti noćne more
Ako se ne liječe, dugotrajne noćne more mogu uzrokovati ozbiljan nedostatak sna i druge probleme s mentalnim zdravljem. Oni koji redovito (duže od 3 mjeseca) pate od noćnih mora trebaju potražiti stručnu pomoć kako bi spriječili dugoročne posljedice.
Noćne more mogu se liječiti psihološkom terapijom, kao i upotrebom lijekova uz strogu kontrolu psihijatra. Psihološki tretmani uspješno se provode kod svih vrsta posttraumatskih stresnih poremećaja koji uzrokuju većinu noćnih mora. Također vam može koristiti kognitivna bihevioralna terapija kojom ćete smanjiti količinu poremećenog spavanja. Terapija je slična gore navedenom rješenju - uključuje razmišljanje o tome što ste sanjali i odabir i zamišljanje zastrašujućeg kraja alternativnim, poželjnijim. Pacijenti zatim provode nekoliko minuta svaki dan stvarajući umnu sliku novog scenarija.
Kvalitetan san ne mora značiti da će vas noćna mora zaobići, no postoje neki jednostavni koraci koje možete poduzeti kako biste imali što kvalitetniji san i time pokušati izbjeći često ponavljanje noćnih mora.
Ograničite upotrebu tehnologije prije spavanja. Ovdje nije nužno problem samo u svjetlima, već i to koliko stimuliramo osjetila prije nego ih potpuno gasimo. Gledanje videozapisa ili kasnonoćni rad na nekom projektu održavaju vaš um aktivnim i kontraproduktivno je za dobar noćni odmor.
Također, ono što jedete (i kada to jedete) igra značajan faktor u tome kako vaše tijelo spava. Prejedanje prije spavanja može dovesti do probavnih problema koji nisu pogodni za kvalitetan san. Izbjegavajte hranu barem jedan sat prije spavanja, posebice crveno meso, začinjenu hranu i grickalice te kofein.
Postoji obilje literature o prednostima svakodnevnog vježbanja, a stručnjaci za spavanje počinju uviđati kako vježbanje također promovira bolji san. Još jedna stvar koju trebate uzeti u obzir za kvalitetniji san je odabir kvalitetnog madraca. Najbolji madraci su oni koji podržavaju i drže vaše tijelo u prirodnom položaju bez ikakvih pritisaka na točke koje će vas "natjerati" da se okrećete.
Izvor:
- Schredl, M., & Göritz, A. S. (2018). Nightmare Themes: An Online Study of Most Recent Nightmares and Childhood Nightmares. Journal of clinical sleep medicine : JCSM : official publication of the American Academy of Sleep Medicine, 14(3), 465–471. https://doi.org/10.5664/jcsm.7002
- Thompson DF, Pierce DR. Drug-induced nightmares. Ann Pharmacother (1999.); 33(1):93-8. doi: 10.1345/aph.18150. PMID: 9972389.
- Lancee, J., Spoormaker, V. I., Krakow, B., & van den Bout, J. (2008). A systematic review of cognitive-behavioral treatment for nightmares: toward a well-established treatment. Journal of clinical sleep medicine : JCSM : official publication of the American Academy of Sleep Medicine, 4(5), 475–480
M.Z.