Koliko se puta znalo dogoditi da kada sanjamo nismo sigurni, dali je to stvarnost ili dio nekog samo nama poznatog svijeta. Za razliku od tog stanja svijesti postoji lucidan san u kojem je osoba itekako svjesna da sanja.
Sam izraz došao je od poznatog nizozemskog psihijatra i književnika Frederika Willema. Prema njemu stoji kako osoba koja sanja lucidan san, dakle svjesna je da sanja svakako može uspostaviti određeni stupanj kontrole nad svojim djelovanjem u snu.
Smatra se kako tada može manipulirati svojim imaginarnim iskustvom u okruženju snova. Lucidni snovi mogu biti realni i živopisni. To je pokazalo da postoje veće količine beta-1 u frekvencijskom pojasu iskusnog lucidnog sanjara. Zato postoji povećana količina aktivnosti u području parijetalnih režnjeva.
Prva knjiga koja je uočila znanstveni potencijal u lucidnim snovima je zasigurno knjiga Celie Green "Lucidni snovi" u kojima je analizirala glavne karakteristike tih snova. Zaključila je kako su upravo lucidni snovi sasvim različita kategorija od običnih snova. Green je bila jedna od prvih koja je lucidne snove povezala sa lažnim buđenjem.
Filozof Norman Malcolm protivio se mogućnosti da se može provjeriti točni izvještaj nekog sna. Međutim spoznaja kako pokreti očiju mogu utjecati na ono što se događa u snovima, pružilo je dokaz kako radnje dogovorene tijekom stvarnog života, mogu biti opozvane ili obavljene u nekom od snova.
Lucidan san može započeti na jedan od dva načina. San pokrenut lucidnim snom započinje kao normalan san gdje sanjar zaključuje kako se samo radilo o sanjanju. Buđenje inicirano lucidnim snovima događa se kada sanjar ide od normalnog budnog stanja izravno u stanje sna.
Buđenje pokrenuto lucidnim snovima nastaje kada osoba polako ulazi u REM fazu s prekinutom samosvijesti. Prema mišljenu vodećih stručnjaka na ovom području došlo je do nekoliko zaključaka. Allan Hobson pretpostavio je što bi se moglo događati u mozgu dok je osoba u fazi lucidnog sna.
Radi se o području poznatijem kao prefrontalni korteks koji predstavlja jedno od rijetkih područja, isključeno tijekom REM faze. Nakon što se to područje aktivira sanjar mora paziti da se san nastavi, odnosno da se ne prekida kako bi kasnije mogao zapamtiti što više toga.
Naravno da u takvim snovima dolazi i do noćnih mora, onoga što ne želimo zapamtiti i što želimo što prije zaboraviti. Sam dr. Hobson došao je do zaključka kako upravo lucidni snovi mogu biti jedan od najboljih tretmana za rješavanje noćnih mora.
Upravo ta količina svjesnosti potrebna je da se riješimo nekih problema. Njegov tretman sastojao se od izlaganja ideje, majstorstvo tehnike i lucidnosti vježbe. Osim u smanjenju noćnih mora, lucidni snovi mogu isto tako pomoći u rješavanju sve učestale depresije i drugih problema iz svakodnevnog života.
Ponekad je zaista dobro znati kada sanjamo, a kada smo u nekom drugom svijetu naših snova koji tu stoje kao odraz našeg života koji živimo i u kojem se nosimo sa različitim situacijama, bile one pozitivne ili negativne.
Autor: S.Š.